Iskustvo transnacionalne mobilnosti tijekom obrazovanja i osposobljavanja velik je poticaj i novo iskustvo u životima brojnih mladih ljudi. Unatoč dodanoj vrijednosti koju mobilnost donosi i sve većim dostupnim mogućnostima, put prema slobodnom kretanju studenata, pripravnika i istraživača još uvijek je otežan nizom prepreka. Nova publikacija pruža ažurirane informacije te prikazuje napredak u odnosu na šest pokazatelja i to u područjima: informacija i usmjeravanja, učenja stranih jezika, prenosivosti stipendija i zajmova, podrške studentima u nepovoljnom položaju, mogućnosti priznavanja ishoda učenja korištenjem Europskog sustava prijenosa i prikupljanja bodova (ECTS) te priznavanja obrazovnih kvalifikacija. Pokazatelji su dostupni na mrežnoj stranici Ljestvice mobilnosti.

Tablica mobilnosti visokog obrazovanja prvi je put objavljena 2016. godine, a referentna godina za ovu publikaciju je akademska godina 2022./2023. Treće izdanje Eurydiceove publikacije slijedi Preporuku Vijeća „Mladi u pokretu“ – promicanje mobilnosti mladih u svrhu učenja iz 2011. godine.

Rad se temelji na kvalitativnim podacima koje je mreža Eurydice prikupila o obrazovnim politikama i mjerama na najvišoj razini (uglavnom u tercijarnom obrazovanju). Ovom publikacijom obuhvaćeno je svih 27 država članica EU-a uz Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Švicarsku, Island, Lihtenštajn, Crnu Goru, Sjevernu Makedoniju, Norvešku, Srbiju i Tursku.

Ključne informacije u odnosu na šest pokazatelja:

• informacija i usmjeravanja
• učenja stranih jezika
• prenosivosti stipendija i kredita
• podrške studentima u nepovoljnom položaju
• priznavanja obrazovnih ishoda učenja (korištenjem ETCS-a) i
• priznavanja obrazovnih kvalifikacija.

Informacije i usmjeravanje

• U otprilike polovici europskih obrazovnih sustava još uvijek ne postoji jedinstveni mrežni portal koji bi sažeo sve glavne informacije vezane uz studijsku mobilnost odlaznih studenata.
• Unatoč znatnoj zastupljenosti personaliziranog savjetovanja na sveučilištima o mogućnostima studijskih putovanja, kvaliteta tih usluga sustavno se prati u svega deset zemalja.
• Polovina država koristi iskustvo studenata i diplomanata koji su studirali u inozemstvu u svrhu promicanja studijske mobilnosti u javno podržanim inicijativama i programima.
• Polovina obrazovnih sustava koristi multiplikatore (studente ili diplomante koji su studirali u inozemstvu) u javno podržanim inicijativama velikih razmjera.

Učenje stranih jezika

• Učenje jednog stranog jezika obvezno je u gotovo svim europskim obrazovnim sustavima. Učenici u pravilu uče jedan strani jezik deset do dvanaest godina. Istovremeno učenje dvaju stranih jezika obvezno je za sve učenike u većini europskih zemalja najčešće 6 godina.
• Deset obrazovnih sustava u Europi proširilo je obvezno učenje stranih jezika tijekom posljednjeg desetljeća.
• Zahtjevi za obvezno podučavanje stranih jezika obično su niži u programima strukovnog obrazovanja u usporedbi s općim programima u mnogim europskim zemljama (to se posebice odnosi na obvezno učenje drugog stranog jezika).

Prenosivost stipendija i kredita

• Najrestriktivniju politiku u području prenosivosti potpora (stipendija) provode neke zemlje jugoistočne Europe (Bugarska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Srbija).
• Ograničenja u pogledu prenosivosti stipendija za kreditnu mobilnost (tj. mobilnost koja obično traje jedan semestar, a ne za cijeli program, postoje u trećini zemalja).
• Studentski zajmovi s državnim jamstvom dostupni su u manje od dvije trećine sustava visokog obrazovanja. Ondje gdje su zajmovi uobičajeni (koristi ih više od 10% studenata), prenosivi su za sve vrste studija u inozemstvu.

Potpora studentima u nepovoljnom položaju

• Većina europskih zemalja pruža financijsku potporu za studijska putovanja studentima u nepovoljnom položaju, uglavnom u obliku prenosivih stipendija temeljenih na potrebama.
• Vrlo mali broj obrazovnih sustava prati sudjelovanje studenata u nepovoljnom položaju u programima mobilnosti.
• Manje od četvrtine obrazovnih sustava potiče svoje visokoškolske ustanove da posvete posebnu pozornost sudjelovanju u mobilnosti studenata u nepovoljnom položaju.
• Pokazatelj potpore sudjelovanju studenata u nepovoljnom položaju u programima mobilnosti otkriva najveću potrebu za unaprjeđenjem. U većini europskih zemalja još uvijek nedostaje jasno političko opredjeljenje u kontekstu olakšavanja sudjelovanja studenata u nepovoljnom položaju u obrazovnoj mobilnosti.

Priznavanje obrazovnih ishoda učenja

• Priznavanje ishoda učenja postignutih tijekom studijskog putovanja u inozemstvo ključno je za studente (bilo u slučaju kratkoročne ili dugoročne mobilnosti). Kako bi se olakšalo priznavanje rezultata obrazovanja između pojedinih zemalja, uspostavljen je jedinstveni sustav europskih bodova ECTS (European Credit Transfer and Accumulation System). Međutim, izvorna ambicija automatskog prijenosa bodova unutar Europe još nije ispunjena.

Priznavanje obrazovnih kvalifikacija

• Rješenje o priznavanju prethodne kvalifikacije najčešće je prepuštena autonomiji sveučilišta na koje se student prijavljuje. Praksa se uvelike razlikuje među institucijama, što otežava utvrđivanje može li se priznavanje smatrati „automatskim“ procesom.
• Sustav automatskog priznavanja obrazovnih kvalifikacija za sve zemlje Europskog prostora visokog obrazovanja trenutno se primjenjuje u trinaest država; u ostalih petnaest obrazovnih sustava takav sustav vrijedi samo za neke europske zemlje.
• Od zemalja s uspostavljenim sustavom automatskog priznavanja kvalifikacija samo u Danskoj, Grčkoj i Norveškoj, sveučilišta nemaju utjecaja na proces donošenja odluka o priznavanju obrazovanja ili kvalifikacija.

Cjelovito izvješće dostupno je na Eurydiceovoj mrežnoj stranici.