Generalna skupština Ujedinjenih naroda proglasila je 24. siječnja Međunarodnim danom obrazovanja, kojim se uloga obrazovanja promovira u svrhu isticanja i promicanja u ljudskom i društvenom razvoju. Pravo na obrazovanje prepoznato je kao ljudsko pravo u nizu međunarodnih konvencija kao pravo na besplatno, obvezno osnovno obrazovanje za sve, obvezu razvoja srednjoškolskog obrazovanja dostupna svima, kao i razvijanje jednakog pristupa visokom obrazovanju. Obrazovanje mora biti prioritet u cijelome svijetu, a ne privilegija manjine, jer samo kvalitetno obrazovani ljudi mogu biti pokretači društvenih aktivnosti. Ono predstavlja temelj čovjekovog stjecanja, proširivanja i bogaćenja iskustva, individualnog rasta i razvoja te stjecanja raznih vještina. Samo se uključivim, kvalitetnim i cjeloživotnim obrazovanjem postiže uspješnost i ravnopravnost građana te umanjuju socijalne razlike i siromaštvo. Upravo te vrijednosti promiče i program Erasmus+ koji doprinosi kvalitetnijem obrazovanju i usvajanju vještina budućnosti.

Posljednje dvije godine bolest uzrokovana koronavirusom negativno je utjecala na kvalitetu, jednakost i dostupnost obrazovanja. Mnogi učenici diljem svijeta nisu uspjeli pristupiti učenju uslijed zatvaranja škola te su izgubili važno vrijeme svog školovanja. Zatvaranje škola dovelo je u pitanje učinak učenja uz napuštanje sustava školovanja te veću nejednakosti među učenicima. Pandemija nas je zatvorila u domove i preselila u online okruženje, uvela je ograničenja, odvajajući nas od društvenih interakcija i okupljanja u našim životima, posebice u obrazovanju. Većini učenika, studenata i nastavnika obrazovanje se gotovo preko noći pretvorilo u neprekidna predavanja putem online nastave od kuće. No iako se nalazimou nepredvidljivim trenutcima, iste možemo shvatiti i kao priliku za napredak kada stvari možemo učiniti drugačijim i boljim, budući da smo stekli iskustvo s online načinom rada.

Na Međunarodni dan obrazovanja važno je podsjetiti na neke ciljeve obrazovanja poput osiguravanja sustavnog načina poučavanja učenika, poticanja i unapređivanja intelektualnog, tjelesnog, estetskog, društvenog, moralnog i duhovnog razvoja pojedinca u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima, osposobljavanja za život i rad u promjenjivu društveno-kulturnomu kontekstu prema zahtjevima tržišnoga gospodarstva i dr. No, nužno je poticati i razvijati samostalnost, samopouzdanje, odgovornost i kreativnost te ih osposobiti za cjeloživotno učenje.

Naposljetku, na obrazovanje ne treba gledati isključivo kao stjecanje znanja i vještina u struci ili pripremu za rad – ono nam pruža mogućnost razvijanja osobnosti, osjećaja za dobro i loše, istinito i lažno, pravedno i nepravedno. I to je jednako važno, jer obrazovanje predstavlja jedan od temelja života i egzistencijalna je potreba svakog čovjeka.

"Obrazovanje je asimilacija dobrih navika" - Platon